srijeda, travnja 08, 2009

Kako bi Terenci reagirali na potres?

Nakon katastrofalnog potresa u Italiji, prošlog ponedjeljka, otvorilo se pitanje o stanju sigurnosti Hrvatske u slučaju elementarnih katastrofa. U TV emisiji Otvoreno 07.04.09. nije se mogao stječi utisak da smo sigurni ako nas pogodi nepogoda kao Italiju ili potresi koji su se dogodili u nedavnoj povijesti na području Hrvatske, da ne spominjem poplave i požare.

Meni je ostalo otvoreno pitanje, za koje već godinama nisam nigdje dobio odgovor, a nitko to niti ne spominje. Naime, 50-tih godina u Zagrebu je bila organizirana specijalna jedinica podmlatka Crvenog križa Hrvatske, pod nazivom „Terenska jedinica PCK Zagreb“. Svrha te jedinice je bila pružanje prve pomoći, kućne njege i arsanacije logora. Mladići i djevojke starosti od 14 do 20 godina, su kao prvo morali zadovoljiti određene psiho-fizičke kvalitete, nakon čega su prošli opsežnu obuku iz prve pomoći, kućne njege, psihologije društva, orijentaciju na terenu u prirodi, alpinistički i speleološki tečaj, vještine plivanja, ronjenja i skijanja. Spomenuta znanja, vještine i kondicija su se konstantno provjeravale, utvrđivale i širile. Pristup i aktivnost u TJ, nije smio utjecati na uspjeh u redovitom školovanju.

Članovi TJ, su bili jako dobro opremljeni osobnom opremom po izrađenom specijalnim nacrtima, koja je pružala ugodno nošenje tereta na leđima, osiguravala sadržaj a mogla se praktično koristiti i u drugim prilikama. Osim toga, tu je bio i specijalni pojas za lakše nošenje povrijeđenih sa nosilima i još mnogi korisni detalji. Za rad na terenu imali su velik izbor šatora i kamp opreme. Naravno, tu je specijalno kompletiran pribor i sredstva za pružanje prve pomoći.

Ovo je kratki opis postojanja civilne jedinice mladih entuzijasta koji su bili spremni i mobilni za svaku eventualnu potrebu pružanja pomoći. Terenska jedinica je raspuštena koncem 60-tih godina, a oprema uništena. U RH su opstale formirane grupe pod istim nazivom ali sasvim drugom namjenom u nekim aktivnostima Crvenog križa Hrvatske.

Krajnje bi bilo vrijeme da se ponovno formiraju takve grupe po većim gradovima u koje bi se uključivala mladež uvijek spremna biti od neprocjenjive koristi za društvo svojom aktivnošću, a o pozitivnom utjecaju na formiranje osobnosti i danas svjedoče sada već vremešni „Terenci“, bivši članovi „Terenske jedinice PCKH“

Nadam se da se Max nebu ljutil kaj bum njegovim pismom nadoštukal ovaj članak, ali ga zbilja dopunjava:

Bok i bravo Meki,

Svaka nam cast. Nisam ni svatio da smo to bili mi, a bili smo i na pravim akcijama, kao poplava u Zagrebu, potresi u Banja Luci, i Skopju, a da o Kozari, Ivanščici, Sutjesci i t.d.(svuda gdje je bila neka guzva i dobre macke i gdje su nas zvali).

Pozdrav Damir ( Max)