Mnogi, koji su posjećivali taj mali planinarski dom, godinama su prolazili stazom pokraj ulaza u spilju Veternica. Malo dalje od ulaza, nalazila se mala betonska kučica iz koje se čulo ritmičko kloparanje.
Čelična vrata su sakrivala jednu tajnu, koju je negdje krajem tridesetih godina napravio majstor, kojemu na žalost nisam uspio saznati ime. Jedino što sam saznao je, da je majstor, koji je tu napravu napravio, u doba izrade, već imao podosta godina. Naime, on je na izvoru čiste vode, napravio pumpu za vodu, koja je vodu pumpala preko 30 metara visinske razlike od pumpe do planinarskog doma.
I sada se sigurno pitate, u čemu je stvar, čovjek napravio pumpu, pa što? Divno je to, što je ta pumpa radila pogonjena isključivo protokom vode tog malog gorskog izvora. Radila je 24 sata dnevno i pumpala vodu u dom. Ako se nešto na pumpi dogodilo, pozvali su starog majstora, koji je za kratko vrijeme popravio pumpu i ona je dalje veselo ritmički klopotala.
Pedesetih godina je stari majstor umro. Ne bi to niti znali, da pumpa nije prestala raditi. Tražili su starog majstora, a on je već ležao na Mirogoju. Dosta vremena su dolazili stručnjaci iz Vodovoda grada Zagreba, tehničari i inženjeri iz Končara i čudili se konstrukciji i za njih potpuno nepoznatom sistemu. Svi su redom bili fascinirani tehnikom, na koji je način protok vode pokretao pumpu, da je ona pumpala vodu do doma.
Od uvijek sam jako cijenio starije majstore i njihovo iskustvo. Oni su za mene bili živa knjiga, koju je samo trebalo znati čitati i iz nje učiti. Danas na žalost ne znam, kako je završila ta pumpa i neću prežaliti što nisam vidio to remek djelo starog majstora.
Čelična vrata su sakrivala jednu tajnu, koju je negdje krajem tridesetih godina napravio majstor, kojemu na žalost nisam uspio saznati ime. Jedino što sam saznao je, da je majstor, koji je tu napravu napravio, u doba izrade, već imao podosta godina. Naime, on je na izvoru čiste vode, napravio pumpu za vodu, koja je vodu pumpala preko 30 metara visinske razlike od pumpe do planinarskog doma.
I sada se sigurno pitate, u čemu je stvar, čovjek napravio pumpu, pa što? Divno je to, što je ta pumpa radila pogonjena isključivo protokom vode tog malog gorskog izvora. Radila je 24 sata dnevno i pumpala vodu u dom. Ako se nešto na pumpi dogodilo, pozvali su starog majstora, koji je za kratko vrijeme popravio pumpu i ona je dalje veselo ritmički klopotala.
Pedesetih godina je stari majstor umro. Ne bi to niti znali, da pumpa nije prestala raditi. Tražili su starog majstora, a on je već ležao na Mirogoju. Dosta vremena su dolazili stručnjaci iz Vodovoda grada Zagreba, tehničari i inženjeri iz Končara i čudili se konstrukciji i za njih potpuno nepoznatom sistemu. Svi su redom bili fascinirani tehnikom, na koji je način protok vode pokretao pumpu, da je ona pumpala vodu do doma.
Od uvijek sam jako cijenio starije majstore i njihovo iskustvo. Oni su za mene bili živa knjiga, koju je samo trebalo znati čitati i iz nje učiti. Danas na žalost ne znam, kako je završila ta pumpa i neću prežaliti što nisam vidio to remek djelo starog majstora.
Nema komentara:
Objavi komentar